Kuzmica, Viškovci i Srednje selo

Sva tri sela su smještena duž ceste Pleternica – Požega između Orljave i Požeške gore. Ova sela danas, kao i u prošlosti, čine jednu cjelinu pa otuda i potječe ime Srednje Selo, jer se nalazi u sredini ovih sela. Viškovci se prvi put spominju 1400. godine kao Viskouch i bili su u posjedu plemića Vrbovskih. Iznad Viškovaca nalaze se dobro očuvani ostaci Višovačkog grada koji potječe iz predturskog vremena. O postanku ovog grada danas se malo zna. Grad je imao dugoljast oblik s okruglom branič-kulom uz bedeme, a unutra su bile stambene prostorije. Pored Orljave nekada se nalazila utvrda, vjerojatno utvrđena crkva ili samostan. Danas narod to mjesto zove Crkvište.

Kuzmica se u prošlosti zvala Orljavica, a početkom prošlog stoljeća promijenila je ime. Gospodar ovih sela u vrijeme Turaka bio je Teptedarović-aga iz Kaniže. Popis iz 1702. zapisao je ta sela kao “Viskovchy, Sredniszello, et Orlijavacz”, a u selima su stanovale obitelji: Stupljanin, Banović, Benić, Čeliković, Berko, Mesarić, Katić, Bilmez, Bilvolica, Hurta, Halovanja, Tursum, Bolačin, Merso, Hodža, Čaljo, Husum, Aničić, Zeba(ić), Jaković, Gušćerević, Čurčijić, Brođanin, Tarana, Bošnjak, Beličić i Kovačević. Nešto kasnije su doselili: Blažević, Ivanlić, Matanović, Sekerović, Kundeković, Mandekić, Mihaljović, Šimić, Šuntić, Nebogović, Peić, Matijašević, Marković, Čunj, Imbrović, Klopić, Mikić, Petrović i Podgorac. Prije 1821. doselile su obitelji: Bilmez, Blažević Brkić Mesarić, Puljašević, Pusterić, Čočkić, Jurišić i Krpan. Do danas od navedenih održalo se vrlo malo. To su: Mesarić, Bilmez, Alavanić, (Hlavanić, Halavanja), Blažević, Puljašić, Ivanlić i Gušterić (Gušćerević).

U Orljavici, od 1910. godine Kuzmici bilo je 200 godina sjedište vlastelinstva Blacko koje je u 19. st. pripadalo Kuševićima koji su tu imali i dvorac s parkom koji je danas u ruševnom stanju. Tu je bila i grobnica Svetozara Kuševića, pravnika i zastupnika u hrvatskom saboru. Pakračka općina ga ja kao pravoslavca, odnosno Srbina, birala za zastupnika u Srpskom saboru u Srijemskim Karlovcima. Godine 1861. izabran je za velikog župana županije Srijemske. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova u Kuzmici je živio veleposjednik Ivan Samrdžija, zvani Aga, koji je tu imao mlin i trgovinu.

U Kuzmici je 1912. podignuta hidrocentrala na Orljavi do koje je od Požege vodio poseban kanal. Vrijedna je i barokna crkva sv. Kuzmana i Damjana podignuta u 18. st. Po svecu zaštitniku dobila je Kuzmica ime. Kad je 1894. izgrađena željeznička pruga Pleternica – Požega, Kuzmica je dobila u blizini postaju koja je po tadašnjem imanju i blizini većeg sela Jakšića nazvana Blacko-Jakšić. U sva ta tri sela nije se sačuvala ni jedna starosjedilačka obitelj ili zadruga koja je ovdje živjela u predtursko i tursko doba. I mnoge od doseljeničkih obitelji iz 18. i 19. st. su izumrle. U svim tim selima živjeli su u doba osmanske vladavine zajedno katolici i muslimani koji su 1687. napustili svoja selišta i tako omogućili doseljavanje iz južnih, krških predjela Hrvatske, poglavito iz Like, Primorja i Gorskog Kotara. Podrijetlom iz Like su: Anići, Glavaši, Samardžije, Bićanići i Devčići. Iz Primorja su: Brnčići, Baretići, Katunari, Knezovi, Tomljanovići i Muževići. Iz Gorskog Kotara su pristigli Baričevići, Jakovci, Paškvani, Dorići, Gecani. U novije vrijeme su pridošli i doseljenici iz Bosne i Hercegovine poput Bagarića, Banožića, Glavaša, Pavličevića, Raguža, Vidovića, Vukoja i dr.

U Srednjem Selu i Viškovcima ima također naseljenika iz BiH kao što su: Bušići, Drežnjaci, Novaci, Sesari, Soldo te Bešlići, Grbeši, Jurići, Stjepići, itd. U Kuzmici je najviše osoba s prezimenom Vidović (7 obitelji sa 22 člana), Šporčić (5/14), Banožić (4/14), Vukić (3/13), te Jakovljević i Vitez (3/12). U Srednjem Selu su to: Brnčić (7/15), Puljašić (5/14), Banožić (2/11), Šimunović (2/11) te Drežnjak, Grbeš i Mijoković (2/10). U Viškovcima su najbrojniji Đurići (8/19), Grbeš, Jurić i Stjepić (svi 17), Bilmez (6/14) i Bulaja (2/12). Najveći porast pučanstva imala je Kuzmica jer je 1857. u njoj živjelo samo 57 stanovnika; 1953. već 175 i do 2001. taj je broj narastao na 525. Uz Gradac i Pleternicu to je najveći porast što se može razumjeti vrlo povoljnim položajem na pola puta između Požege i Pleternice te blizinom željezničke postaje. Srednje Selo je pri prvom popisu 1857. imalo 69 ljudi, prvi put je 1981. doseglo broj od 200 duša, a 2001. je upisano 312 žitelja. Viškovci su 1857. imali 81, 1900. su prešli 200, a po zadnjem popisu broje 270 stanovnika. Pučka škola u Orljavici (Kuzmici) za sva sela od Blacka do Dervišage otvorena je 1874. godine.

O starom gradu ponad Viškovaca znamo vrlo malo; kako o vremenu podizanja, tako i o njegovim gospodarima. Prenijet ćemo samo ono što je o tome prije blizu stotinjak godina napisao najbolji poznavatelj naših starih gradove Gjuro Szabo: "Nedaleko sela Viškovci nalazi se podor utvrde, koja je građena od izvrsnog materijala, pa se dosta dobro sačuvala. Grad je sazidan u ovalnom obliku, a malim četverostranim predvorjem ulazilo se u unutrašnjost, gdje su bile prostorije za stanovanje. Na suprotnoj je strani okrugla kula pravi srednjovječni berfrit, u koji se ulazilo ulazom u prvom spratu. Ta je kula sazidana tako da je između nje i okolnog zida ostalo toliko prostora, da se jedva čovjek može provući. Kako se vidi iz dosadašnjih prikaza, bila je okrugla glavna kula bitna sastavina u gradovima Požega, Gračanica, Vrhovci, Viškovci."